Svećenikova djeca

Prva dva čina drame Mate Matišića “Svećenikova djeca“ igraju se sami od sebe. Čak i osrednji redatelj poput mene bez previše mudrosti može od njih složiti crnohumornu komediju koja na prepoznatljiv način progovara o onome o čemu se u svim finijim župama ne govori već se gura pod tepih: licemjerje Crkve kao institucije spram seksualnog života vjernika i, nadasve, svećenstva. Matišićevi antijunaci su poput antipoda nekih Feydeauovih likova koji iznose svoje malograđanske stavove s fanatičnim uvjerenjem koje neminovno izaziva podsmijeh publike. Treći čin i epilog drame su oni zbog kojih aktiviramo poslovicu “Na muci se poznaju junaci.“. Zamišljen kao svojevrsni religijski traktat koji propituje suštinsko pitanje vjere koja se, u sjajnom ironijskom preokretu, don Fabijanu obznanjuje kroz tumor u obliku violine, redateljsko-dramaturško čitanje tog čina pruža nam ključ za dešifriranje Matišićevog svjetonazora koji iz pozicije istinskog vjernika dokumentaristički precizno detektira te intelek- tualno promišlja ono što vidi pred svojim očima. Za razliku od većine domaćih dramatičara, Mate Matišić se ne libi prokazati kako je Car gol te time taknuti u osinjak i primiti na sebe bijes klera u želji da, barem na dramskom papiru, očuva sekularnost države.

Split-Moskva-Kerempuh

̋Svećenikova djeca ̋, djelo jednog od najzanimljivijih hrvatskih dramskih autora danas, Mate Matišića, napisano je 1997., ali nevjerojatno precizno pogađa bit nekih od gotovo dnevnih aktualnosti kojima smo okruženi. U širem smislu riječ je o tragikomediji, unu- tar koje nailazimo na elemente raznih vrsta i žanrova (drame, komedije, tragedije, farse, groteske). No, osnovni ton koji obuhvaća sve elemente jest satiričan i kroz njega se tretiraju neka od temeljnih društvenih pitanja. U prvom redu, tu mislimo na ograničavanje moći Crkve, odnosno, pitanje dubine njenog zadiranja u građanske sfere te one osobne, intimne, na koje ima pravo svaki pojedinac.

Zatim, na mnoge se načine razlaže pitanje domoljublja te pozicija žene u društvu i odnos prema njoj i njezinom pravu na slobodno i autonomno odlučivanje svega onog što je vezano uz njezino tijelo. Pitanje osobnih sloboda i ponašanje u mikrostrukturi, kasnije posljedično tvori širu sliku te na kraju i politiku jedne društvene zajednice. Matišić ironizira potrebu za povećanjem nataliteta te ju hipertrofira i prikazuje usvom njenom apsurdu. Bitno je samo da nas ima svakim danom sve više, a kvaliteta i smisao naših života državi nije primarna. Okrutnost darvinističkog principa ovdje je u punoj snazi. ̋Nešto je trulo u državi Danskoj̋ rekli su već odavno, a jeka tog uzvika snažno odzvanja kroz svaki prizor ovog hrabrog teksta.

Kada govorimo o problematici celibata i time se dotičemo licemjerja koje on podrazumijeva, neminovno zadiremo u sivu zonu zataškavanja svih neugodnih i mračnih posljedica koje sa sobom donosi.
S jedne strane katoličko društvo slavi i proklamira svaki ljudski život, a s druge ga odbija i zataškava ako je nastao putem koji nominalno nije ̋ispravan ̋ . Sugovornika o toj temi nije posve lako pronaći te smo se ovom prilikom oslonili na već objavljena, javna svećenička svjedočanstva.

U trenutku kada ̋Svećenikova djeca̋ doživljavaju svoju zagrebačku premijeru na daskama Satiričkog kazališta ̋Kerempuh̋ i u režiji Marija Kovača, ta je priča već osvojila mnogob- rojne gledatelje. Film nastao po njoj ubrzo je, nakon svoje premijere, postao najgledaniji hrvatski film u 21. stoljeću.
Nakon kazališnih uprizorenja u Splitu i Moskvi, pogledajte prvu zagrebačko kazališno upri- zorenje jednog od najkontroverznijih satiričkih tekstova autora Mate Matišića.

Cijelu brošuru možete pročitati ovdje: Svecenikova djeca 

Plan sjedenja možete vidjeti ovdje:

mjesta

ULAZNICE: € 25,- / 22,- / 19,- /16,-

 

Flyer verziju pročitati ovdje: Flyer Svecenikova djeca

You may also like...